Povijest i kultura

Seoba Vizigota nakon 400. godine natjerala je lokalno stanovništvo da zašititu potraži na vrhovima brda. Tako je stanovništvo Ad Turresa našlo utočište unutar zidova prapovijesne gradine Kotor (Kod tor). U 8. stoljeću ove predjele naseljavaju Hrvati i u Vinodolu organiziraju svoju Župu koja se sastojala od slobodnih općina. U novu domovinu donose i svoju duhovnu i materijalnu kulturu, o čijim dosezima svjedoče izuzetni primjerci nakita i osobne opreme pronađeni u starohrvatskoj nekropoli Stranče-Gorica nedaleko od Crikvenice. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom i ribarstvom, a od domicilnog rimskog stanovništva preuzeli su vještinu uzgoja vinove loze. I sâm latinski naziv plodne udoline, Vallis vinearia preveli su u hrvatski Vinodol.

Prestanak ratnih pustošenja omogućio je ponovno naseljavanje priobalja. Na lijevoj strani ušća rječice Dubračine sagrađena je mala crkvica posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Uz nju, knez Nikola IV Frankopan podiže 1412. godine veliku zgradu i daruje ju crkvenom redu pavlina. Ta je samostanska zgrada označila početak stvranja Crikvenice, pa kneza Nikolu Frankopana možemo smatrati njenim utemeljiteljem, a Blažena Djevica Marija se smatra njenom zaštitnicom. Sačuvana darovnica, koju je Nikola IV Frankopan izdao u Modrušu 14. kolovoza 1412. ujedno je i najstariji pisani spomen imena Crikvenice, te je ovaj datum u novije vrijeme proglašen Danom Grada Crikvenice. Povijest priobalnih naselja koja čine Grad Crikvenicu, Selca, Crikvenice, Dramlja i Jadranova, povezana je i uvjetovana razvojem susjedne plodne udoline Vinodol i njenih utvrđenih srednjevjekovnih gradova, Drivenika, Grižana i Bribira.

< Prethodna stranica | Slijedeća stranica >